Pedeset godina Srca

1974

UNIVAC 1110 i terminalska mreža Srca

Na javnom stručnom savjetovanju održanom 18. lipnja 1971. godine u potpunosti je podržan idejni projekt i raspisan je natječaj za javno prikupljanje ponuda za isporuku i montiranje „elektroničkog računskog sistema“. Sveučilište je za izbor opreme imenovalo Tehničku komisiju sastavljenu od dvanaest stručnjaka iz tadašnje Jugoslavije. Kako bi izbjegli opasnost subjektivnog pristupa komisija je bila tako sastavljena da su u njoj uz članove iz Zagreba bili i članovi iz svih ostalih visokoškolskih središta u Hrvatskoj (Rijeka, Split i Osijek), te iz drugih velikih Sveučilišta u državi (Ljubljana i Beograd). U radu komisije, kao savjetnici, sudjelovala su i tri inozemna stručnjaka iz Italije, Švedske i SAD-a, s višegodišnjim iskustvom u rukovođenju sličnim računskim centrima. Na kraju detaljnih vrednovanja i dodatnih pregovora Glavna komisija Sveučilišta odlučila je da za Sveučilišni računski centar nabavi „kompjuter UNIVAC 1110“. Vrijednost toga prvog računalnog sustava kupljenog za Srce iznosila s akademskim popustom 3,6 milijuna dolara, koji su osigurani odlukama svih Vijeća Sabora SRH.

S obzirom na dugačak rok isporuke ugovorenog računala, kao i potrebu da se za njega prirede posebne prostorije, dobavljač je isporučio privremeno, nešto manje računalo UNIVAC 1106, koje je korišteno za izobrazbu kadrova i stjecanje iskustva do dolaska ugovorenog računala. „Privremeni izobrazbeni kompjuterski sistem UNIVAC 1106“ započeo je s radom 29. lipnja 1972. godine, na privremenoj lokaciji u adaptiranim prostorijama u Savskoj cesti 16. Te se prostorije („barake“, kojih danas više nema), još uvijek u razgovorima „starih“ Srcaša spominju kao „staro Srce“.

Na isporuku glavnog računala UNIVAC 1110 trebalo je čekati dvije godine. U tom razdoblju sagrađena je i nova, sadašnja zgrada Srca, tako da su se instalacija računalnog sustava UNIVAC 1110 i njegovo puštanje u rad održali u vrijeme svečanog otvorenja nove moderne zgrade Srca, izgrađene u zagrebačkom Trnju u tadašnjoj Engelsovoj ulici. Svečanost puštanja u rad Sustava UNIVAC 1110 održana je 20. studenog 1974. godine.

Konfiguraciju računala UNIVAC 1110 i plan terminalske mreže (uspostavljene 1975. godine) prenosimo doslovno iz dokumenta Tehničke i ekonomske izgradnje Sveučilišnog računskog centra, Zagreb, siječnja 1972. (OCR scan PDF):

KONFIGURACIJA ODABRANOG SISTEMA

Odabrana konfiguracija sastoji se od centralnog sistema u Zagrebu i od terminala na području SR Hrvatske.

Centralni sistem

Centralni sistem (sl. 1.) podijeljen je u četiri karakteristična dijela:

centralna jedinica;
vanjske memorije;
ulazno-izlazne jedinice;
komunikacioni dio.

Centralna jedinica sadrži

dva aritmetička procesora;
ulazno-izlazni procesor;
operativnu memoriju s magnetskim žicama veličine 98304 riječi (po 36 bita) s vremenom čitanja 320 nanosek i vremenom upisivanja 520 nanosek;
operativnu ekstendiranu memoriju s magnetskim jezgricama s 268288 riječi (po 36 bita) s ciklusom od 1,5 mikrosek;
operativnu konzolu.

Vanjske memorije jesu:

dva magnetska bubnja s ukupnim kapacitetom od 3 milijuna znakova i vremenom pristupa od 4,25 milisek;
četiri jedinice magnetskih diskova s ukupno 456 milijuna znakova;
pet jedinica magnetskih traka s različitim gustoćama zapisa.

Ulazno-izlazne jedinice podijeljene su u dvije grupe od kojih prva sadrži:
- processor UNIVAC 9300;
- čitač kartica (600 kart./min);
- štampač (600 red./min);
- bušač i čitač papirne trake.
Druga grupa vezana je na komunikacioni procesor i sadrži:
- čitač kartica (1000 kart. /min);
- štampač (1600 red. /min).
Dvostrukost ulazno-izlaznih jedinica osigurava veliku pouzdanost u radu.

Komunikacioni dio sastoji se od:

komunikacionog procesora (CSP) i
komunikacionog kontrolera (CTMC)

koji nezavisno jedan od drugog podržavaju rad daljinskih stanica. Treba naglasiti da je ovako konfigurirani sistem pouzdan u pogledu ulazno-izlaznih jedinica s obzirom na dva čitača kartica i dva štampača , kao i na udvojenost puteva prema periferiji ( CTMC i CSP). Osim toga, za potrebe centralnog sistema terminala, nabavlja se ukupno 21 off-line bušilica kartica.

Programska podrška (software)

Programsku podršku dobavljač isporučuje bez posebne naplate. Operacioni sistem EXEC-8 podržava multiprogramirano serijsku obradu (batch), rad s raspodjelom vremena (time sharing) i rad u realnom vremenu. Postojeći kompilatori pokrivaju sve predvidjene primjene uključujući i programiranje u konverzacionom obliku. Uz sistem se isporučuje i niz aplikacionih programa za različita područja znanosti i tehnike, za učenje pomoću računala, informacione sisteme i sl. Programska podrška za sistem privremenog rješenja kompatibilna je s podrškom konačnog sistema, tako da prijelaz s prvog na drugi neće zadati nikakve poteškoće korisnicima.

Mreža terminala

Usvojene su slijedeće količine i vrste terminala:

5 batch terminala DCT 2000;
5 konverzacionih terminala DCT 1000 s čitačem i bušačem kartica;
3 konverzaciona terminala DCT 1000;
4 alfanumeričke stanice U 100.

Pet od osam konverzacionih terminala DCT 1000 je dodatkom čitača i bušača kartica osposobljeno da služe i kao batch terminali. Prema tome početna mreža terminala sadržavala bi 10 batch i 7 konverzacionih terminala (uz mogućnost priključka već postojećih elektroničkih računala). Terminali DCT 1000 vezani su na mrežu preko 8 terminalskih multipleksora, koji omogućavaju jednostavni priključak daljnjih sedam terminala DCT 1000 ili U 100 na svaki multipleksor. Ovakvo konfiguriranje mreže vrlo je fleksibilno i zadovoljava posebno istaknute zahtjeve da Računski centar Sveučilišta bude srce buduće mreže u Hrvatskoj.

U prvoj fazi instalacije sistema realizirat će se veze s Osijekom, Rijekom i Splitom, dok bi se kasnije u mrežu uključili Varaždin, Sisak, Karlovac, Slavonski Brod, Pula, Zadar, Šibenik i Dubrovnik (slika 2.). Za povezivanje terminala s Centrom predvidjene su poštanske telefonsko-telegrafske linije i UKV-veze Radiotelevizije Zagreb.