• 1979

SIZIF – Sistem znanstvenih informacija Hrvatske

Krajem sedamdesetih godina počelo je uspostavljanje velikih baza podataka za potrebe sustava znanosti u Hrvatskoj. Jedne od prvih bile su Centralni katalog periodika (CKP) i Bibliografija znanstvenih radnika (BRZR) nastale suradnjom Referalnog centra Sveučilišta u Zagrebu (RC), Nacionalne i sveučilišne biblioteke (NSB, danas NSK) i Sveučilišnog računskog centra (Srce). Tada dostupne tehnologije nametale su klasične metode prikupljanja podataka: distribuciju popisa na papiru ili formulara za prikupljanje, dojava podataka, unos na magnetski medij, kontrola podataka i napokon unos u bazu.

Godine 1979. postojeći podaci o znanstvenim radnicima koji su se vodili u „Registru znanstvenih radnika” pri tadašnjem Republičkom komitetu za znanost, tehnologiju i informatiku (RKZTI), preneseni su na tada standardni medij za unos podataka u računalni sustav - 80-kolonske bušene kartice. Zatim su podaci ispisani za svakog znanstvenog radnika u A3 formatu (tada uobičajen format 'beskonačnog' papira za linijske štampače) i preko fakulteta i instituta uručeni svakom registriranom znanstvenom radniku na provjeru. To je osiguralo reviziju raspoloživih informacija o znanstvenicima, a kako je bilo i dovoljno strukturiranih informacija o fakultetima i institutima, pristupilo se uspostavi baze podataka „Evidencija znanstvenih radnika Hrvatske” (EZRA). EZRA je svoj puni smisao dobila uspostavom baze podataka „Praćenje znanstvenih projekata” (PROJEKTI) koja je kao zadnja u segmentu baza vezanih uz znanost i istraživanja razvijena u Srcu u razdoblju 1982.-1984. godine za potrebe tadašnje Republičke zajednice za znanstveni rad (kasnije SIZovi za znanost Hrvatske).

Uvidjevši prednosti uporabe baza podataka RKZTI podržao je ideju da se baze podataka za praćenje znanstvenih institucija, kadrova i projekata (EZRA i PROJEKTI), te baze za praćenje znanstvene produkcije (BRZR i CKP) integriraju u jedinstveni Sistem znanstvenih informacija Republike Hrvatske, tj. SIZIF. Time se početkom osamdesetih godina Hrvatska svrstala među malobrojne zemlje u Europi koje su imale takav integrirani sustav informacija o znanstvenoj djelatnosti.

SIZIF je razvijan na tada raspoloživom središnjem računalnom sustavu Srca – sustavu UNIVAC 1100, uz uporabu sustava za upravljanje bazama podataka Data Management System DMS 1100, a većina programa bila je pisana u programskom jeziku COBOL uz uporabu proširenja Data Manipulation Language (DML) za vezu s DMS. DMS po uobičajenoj klasifikaciji spada u hijerarhijske, odnosno mrežne sustave za upravljanje bazama podataka. U kasnijim fazama za pojedine module SIZIF-a korišten je i programski jezik PASCAL.

Početkom devedesetih podatke iz SIZIF-a preuzelo je tadašnje Ministarstvo znanosti i tehnologije, ali se SIZIF kao sustav znanstvenih informacija nakon toga ugasio. Tijekom razdoblja koje je uslijedilo bilo je više projekata koji su za cilj imali uspostavu novog sustava znanstvenih informacija u Hrvatskoj, ali ti sustavi nažalost nisu u potpunosti zaživjeli. Informacijski sustav o hrvatskoj znanstvenoj djelatnosti – CroRIS, koji se sada razvija u Srcu trebao bi opet osigurati cjelovite informacije o znanstvenom i istraživačkom krajobrazu Hrvatske.

Tekstovi su nastali na temelju intervjua s Lajosom Sziroviczom za Srce novosti broj 36 i Ratkom Gospodnetićem za Srce novosti broj 13.