1981. godine Srce i Leksikografski zavod "Miroslav Krleža" (tada još Jugoslavenski leksikografski zavod) započeli su zanimljiv i zahtjevan projekt izrade osmojezičnog enciklopedijskog rječnika (OER) primjenom raspoložive informacijske tehnologije i izgradili redakcijski informacijski sustav kakav do tada još nije postojao. Urednik rječnika i voditelj uredničkog tima je bio profesor Tomislav Ladan. Rječnik sadrži prijevode natuknica na hrvatski, engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, ruski i latinski jezik.
S današnje razine primjene informacijske tehnologije ovaj projekt možda ne zvuči zahtjevno, no u tadašnje vrijeme postojali su brojni izazovi koje je valjalo riješiti. Ekranski terminali koji su tada bili na raspolaganju najčešće su imali samo velika slova američke abecede, a primjena velikih i malih slova, hrvatskih grafema s dijakritičkim znakovima kao i ruskih (ćiriličnih) slova bila je izuzetak. Pisači koji su se rabili za masovni ispis poznavali su također samo velika slova, a ispis višejezičnog teksta zajedno sa svim potrebnim grafemima bio je nepoznat. Sustavi za upravljanje bazom podataka nisu bili građeni tako da na jednostavan način mogu podržavati dinamičke strukture s višejezičnim tekstom jer kodni sustavi koji su se rabili nisu mogli predstaviti sve potrebne grafeme i simbole i tako dalje. Za svaki od navedenih izazova pronađeno je rješenje u okviru raspoloživih tehnologija i raspoloživih sredstava. Raspoloživi računalni sustav UNIVAC 1100 uvjetovao je temeljnu tehnologiju za uspostavljanje redakcijskog informacijskog sustava, no bilo je nužno naći rješenja za one zahtjeve za koje taj sustav i njegova terminalska mreža ili periferne jedinice nisu bili spremni. Bilo je potrebno naći rješenja za unos višejezičnog teksta, prijenos podataka, pohranu u bazu podataka, ispis složenog teksta. Unicode kodni sustav pojavio se tek 1987. godine.
Za potrebe unosa podataka pribavljeni su „inteligentni” ekranske terminali HP 2645A, koji su umjesto fiksno oblikovanih elektroničkih sklopova za upravljanje rabili jedan od prvih mikroprocesora (Intel 8080), a bili su opremljeni i s dvije jedinice za rad s kazetnom magnetskom trakom. I svi daljnji izazovi poput spajanja terminala na središnji sustav Srca, nepostojanje potpore za relacijske baze, izostanak dijakritičkih simbola na UNIVAC pisaču i slično prebrođeni su i projekt je završio izdavanjem 1. sveska Osmojezičnog rječnika (8., posljednji svezak, izdan je 2010. godine).
Projektom je bilo predviđeno i izdavanje završnog sveska OER koji je trebao sadržati tzv. apsolutni indeks svih natuknica (popis natuknica bez obzira na jezik po tzv, "apsolutnom" redoslijedu) iz svih prethodnih svezaka rječnika. Za izradu takvog apsolutnog indeksa bila je razvijena i programska podrška (napisana u jeziku PASCAL), ali je izdavač na kraju odustao od tiskanja apsolutnog indeksa.
Tekst nastao na temelju intervjua s Ratkom Gospodnetićem za Srce novosti broj 36.
Natrag