• 1984

Zimske olimpijske igre Sarajevo 1984 i sportski softver

Srce, koje je već tada iza sebe imao nekoliko godina uspješnih projekata vezanih uz izradu softvera za sportska natjecanja (krajem sedamdesetih bili su to informacijski sustavi za XIV. svjetsko padobransko prvenstvo 1978., Natjecanje u umjetničkom klizanju - Zlatna pirueta Zagreb 1978., Europsko prvenstvo u umjetničkom klizanju Zagreb 1978. i Mediteranske sportske igre - Split 1979.) , angažirano je kao nositelj informatizacije Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984.

Iako za današnje pojmove Zimske olimpijske igre 1984. nisu bile velike, organizirati praćenje rezultata svih natjecanja bio je zahtjevan posao.

Kompletna usluga projektiranja, izrade i rukovođenja informatičkom podrškom ponuđena je organizatorima Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu na temelju iskustva Srca stečenog na Mediteranskim igrama 1979. u Splitu. Tim se sastojao od nekoliko stručnjaka iz Srca te ostalih naprednih računskih centara i IT tvrtki tadašnje države.

U početnoj fazi tim je imao oko 20 članova, od kojih je 10-ak radilo i u Splitu 1979., a kasnije je taj broj narastao na više od 60 IT-stručnjaka. Projekt informatizacije ZOI’84 bio je u punom smislu “projekt ključ u ruke” i podrazumijevao je:
1. izradu softvera za nekoliko ključnih područja organizacije Igara:

• obradu i objavu rezultata natjecanja u realnom vremenu na borilištima uključujući umetanje trenutačnih rezultata u TV-sliku
• distribuciju informacija o postignutim rezultatima na svim borilištima, u press‑centrima i u hotelima elektroničku distribuciju rezultata najvećim svjetskim press agencijama
• bazu podataka o biografijama i prijašnjim rezultatima natjecatelja
• bazu podataka o korisnim informacijama kao što su satnica natjecanja, vremenske prognoze za svako borilište, organizacija prijevoza do borilišta itd.
• akreditaciju svih sudionika Igara
• podršku u izboru i angažiranja volontera;

2. planiranje i nadzor instalacije IT-uređaja na svih 85 lokacija (borilišta, press-centri, TV‑centar, hoteli, olimpijsko selo itd.) koja je u mreži od 500 IT-uređaja predstavljala tada najveću IT-instalaciju u tadašnjoj državi;
3. planiranje, nadziranje instalacije te upravljanje centralnim računalima i bazama podataka;
4. izbor i obuku volontera – više od 400 sarajevskih studenata i đaka koji su posluživali opremu na svim lokacijama;
5. rukovođenje operacijama tijekom Igara.

Prvi puta u svijetu na tako velikom natjecanju cijela je obrada bila realizirana na centraliziranom sustavu gdje je cjelokupna mreža uređaja (kompjuterski terminali, uređaji za mjerenje vremena i ocjenjivanje rezultata, TV-grafika itd.) morala u realnom vremenu pružati informacije o trenutačnim rezultatima cijelom svijetu, a svim korisnicima u Sarajevu informiranje o rezultatima, sportašima, vremenskim prilikama itd. preko mreže terminala instaliranih na svim lokacijama Igara. 

Informatička podrška sarajevskih Zimskih olimpijskih igara bila je izuzetno uspješna, a najbolji dokaz za to je činjenica da je sotver korišten na ZOI’88. u Calgaryju u Kanadi (neznatno unaprijeđen i također uspješno primijenjen). Nakon Calgaryja isto je rješenje bilo upotrijebljeno još dva puta – u Albertvillleu, Francuska na ZOI’92 i Lillehammeru, Norveška na ZOI’94. Isti recept – ideja i vodstvo užeg tima iz Srca, te tim stručnjaka iz niza drugih organizacija – primijenjen je i na Igrama dobre volje u Moskvi 1986, te zagrebačkoj Univerzijadi 1987.

Tekst nastao na temelju intervjua s Borisom Sakačem za Srce novosti broj 13 i  Srce novosti broj 52.

*Fotografije objavljene uz članak su iz privatne zbirke Borisa Sakača. Uredništvo zahvaljuje gospodinu Sakaču na dozvoli za korištenje.